Niske frekvencije često rastu s većim protokom, stvarajući duboko ‘disanje’ doline, dok srednje i visoke donose šapat raspršene maglice i odsjaj stijena. Led može proizvesti tonove pukotina, a ljeti kukci i ptice podižu akustički oblak, stvarajući slojevite, promjenjive pejzaže.
Ritam slapa nije metronom nego živ puls: mikroeksplozije udara, valovi refleksija i ružičasti šum s 1/f potpisom. Analiziramo amplitude u vremenu, tražimo modulacije, pratimo mirne intervale i nalete, pa povezujemo te metrike s promjenama vremena i protoka.
Doživljena glasnoća, širina scene i hrapavost zajedno oblikuju osjećaj prisutnosti. Prirodni šum može maskirati stresore i olakšati fokus, no preoštre visine zamaraju. Uspoređujemo pokazatelje poput loudnessa, roughnessa i sharpnessa, kako biste otkrili koji zvukovi najviše opuštaju, potiču ili inspiriraju šetače.