
Postavite mikrofon bočno, izvan direktnog prskanja, uz vjetrobran koji sprječava niske udare vjetra. Smanjite ulaznu dobit kako biste izbjegli klipping, a napravite i tihi referentni kadar okoline. Zabilježite udaljenost i orijentaciju prema slapu. Nekoliko kraćih uzoraka iz različitih kutova bolje hvata slojevitost zvuka od jedne predugačke snimke.

Aplikacije za spektrogram i razinu zvuka omogućuju terensku analizu u nekoliko dodira. Zabilježite vremenske uvjete, procijenjeni protok i fotografiju podloge. Spremite kratke uzorke uz napomene o položaju i eventualnim reflektirajućim zidovima. Kasnije usporedite spektralne vrhove s promjenama vode. Male, konzistentne bilješke stvaraju veliki znanstveni uvid kroz vrijeme.

Vlažne stijene su skliske, stoga nosite čvrstu obuću i ne prilazite rubovima bez potrebe. Ne remetite vegetaciju, ptičja gnijezda niti životinje koje piju vodu. Izbjegavajte ostaviti traga, a snimanje vršite bez narušavanja privatnosti posjetitelja. Siguran, pažljiv pristup čuva vas, opremu i osjetljivi akustički krajolik na koji dolazimo kao gosti.
Razina zvuka često raste s protokom po potencijskoj zakonitosti, gdje mala promjena Q donosi mjerljiv pomak u decibelima. Kada mapirate više snimanja kroz vrijeme, krivulja počinje otkrivati sezonske obrasce i pragove turbulencije. Takve relacije pomažu razlikovati promjene podloge od meteoroloških utjecaja, olakšavajući usporedbu među različitim lokalitetima.
Na oštrim pragovima i pri velikim brzinama mogu nastati mjehurići kavitacije, koji pri kolapsu proizvode kratke, energične impulse. Istodobno, mekane, porozne podloge prigušuju visoke frekvencije, mijenjajući percepciju oštrine. Razumijevanjem te ravnoteže lakše interpretiramo zašto dvije naizgled slične kaskade zvuče različito, i zašto se tonovi mijenjaju s vodostajem ili temperaturom.